Haotično stanje unutar NPCG preslikano na Planove upravljanja

Shodno pozivu na Javnu raspravu povodom donošenja Planova upravljanja za svih 5 nacionalnih parkova, nakon uvida u javno dostupne dokumente, a u propisanom roku za dostavljanje pisanih sugestija i komentara, Centar za zaštitu i proučavanje ptica dostavio je set komentara od kojih neki upućuju na niz pravnih nelogičnosti koji dovode u pitanje kompletan proces usvajanja ovih dokumenata.

Imajući u vidu da se radi o dobru od nacionalnog značaja mišljenja smo da je civilni sektor, javnost i naučna zajednica trebalo da bude uključena od samog početka u širem koncenzusu, a ne samo kroz poziv na javnu raspravu, koju je pratio fijasko kako u pogledu prvobitne nemogućnosti dostavljanja komentara tako i nevjerovatno kratkih rokova za iščitavanje i temeljno sagledavanje svih 5 planova koji se tiču najvrijednijih područja naše zemlje.

Pošto su Nacrti planova upravljanja predloženi za period 2021-2026 postavlja se opravdano pitanje ko je i zašto držao ove dokumente u ladici onemogućavajući da se isti donesu zakonskom roku i zašto se dozvolilo da se našim najvećim bogatstvom upravlja na haotičan način praktično bez krovnih dokumenata i smjernica. Pošto je malo vjerovatno da će se ovakvi planovi usvojiti do kraja 2022. godine, a kako se isti ne mogu retroaktivno primjenjivati nije moguće pristupiti usvajanju planova koji bi se odnosili na minule godine, naročito imajući u vidu način na koji su parkovi kao institucija obezvrijeđeni i dovedeni u kolaps.

Paralelno sa nedostatkom planova upravljanja, za parkove ne postoji niti prostorno planska dokumantacija koja je izuzetno važna sa aspekta zaštite, unapređenja i razvoja nacionalnih parkova jer isti utrđuju zone zaštite sa granicama kao i uslove i mjere zaštite. Imajući u vidu da Zakon o nacionalnim parkovima predviđa prostorne planove posebne namjene koji su ukinuti donošenjem Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata kroz donošenje Plana generalne regulacije a da su postojeći planovi istekli za sve parkove izuzev Prokletija, postavlja se pitanje ko i kako upravlja sa 12% teritorije Crne Gore i na osnovu kojih dokumenata.

Iz navedenog se može zaključiti da u oblasti zaštite prirode postoji haotično stanje jer su predmetni zakoni u koliziji, da je u toku izrada Zakona o zaštiti prirode i da je trebalo pristupiti prvo izmjeni zakonskih akata i njihovoj harmonizaciji, zatim pripremi Prostornog plana Crne Gore i Plana generalne regulacije kojim bi se definisale zone u nacionalnim parkovima i shodno tome planiralo upravljanje ovim područjima.

Ukoliko se osvrnemo na prethodne planove uplaravljanja i njihovu realizaciju, jasno je da se oni ne uglavnom ne realizuju u potpunosti, da sistemi monitoringa i evaluacije ili ne postoje ili su neefikasni, da ciljevi upravljanja nijesu adekvatno definisani, a sa druge strane mjere i aktivnosti se ne sprovode. Sve dok se ne budemo imali:

donošenje planova neće doprinositi boljem upravljanju već se donositi samo kako bi postojali na papiru.

Bez prostorno jasno definisanih zona zaštite, neprecizne veličine područja i obuhvata granica, povezanosti sa drugim područjima u cilju omogućavanja odvijanja ekoloških i evolutivnih procesa, preciznog načina upravljanja (ojačanih kadrovskih kapaciteta, održivosti finansiranja, riješenih konflikata sa drugim korisnicima prostora i bez ojačane svijesti i stavova različitih aktera, kao i bez rješavanja naprijed navedenih problema.

Naročito brine rastući trend upravljanja parkovima poput turističnih organizacija gdje se vodi računa samo o broju ulaznica i posjetilaca dok se i ne razmišlja o kapacitetima nosivosti parkova. Naime, iz planova se ne vidi da će se u narednom periodu strateški planirati razvoj turizma na način da ne dolazi do sukoba sa primarnom misijom parkova a to je zaštita prirode.

Turistički razvoj se sam po sebi zasniva na privlačnosti prirodnih vrijednosti. Intenziviranjem turističke djelatnosti povećava se i pritisak koji ona stvara na zaštićeno područje. Važnost izračunavanja kapaciteta nosivosti, kao regulacionog koncepta osnova je principa održivosti. Za dobro upravljanje od presudne je važnosti poznavati kapacitet zaštićenog područja da podnese određenu vrstu i intenzitet pritiska, štiteći prirodu ograničavanjem broja korisnika područja.

Planovi ne targetiraju najznačajnije probleme kao što je nedozvoljena gradnja, ne sadrže mjere sanacije opožarenih područja, ne targetiraju probleme sa privatnim vlasništvom na teritoriji parka, ne uključuju UNESCO misiju za Durmitor niti Ramsar smjernice za Skadarsko jezero, čime ignorišu međunarodne obaveze u pogledu upravljanja ova dva parka.

Detaljni komentari na svih 5 parkova se mogu preuzeti OVDJE.