Ptice se bez izuzetka ležu iz jaja, a većina njih brine za svoje potomstvo. O potomstvu brinu oba roditelja (prilikom ležanja na jajima se smjenjuju ili ne). Ponekad to čini samo ženka, na primjer kod koka), u nekim slučajevima to radi samo mužjak (npr. liskonoge). Ipak, postoje i ptice koje nakon polaganja jaja ne brinu za svoje potomstvo. Tako, radi obična kukavica, koja svoja jaja podmeće u gnijezda drugih ptica, prije svega u gnijezda grmuša, trstenjaka, crvendaća i običnog popića. Mlada kukavica koja se obićno izleže prije mladih domaćina izbaci njihovo potomstvo (jaja i mlade) iz gnijezda, jer bi joj u suprotnom, prilikom diobe hrane svim mladima, ostalo premalo hrane i ona bi uskoro uginula.
Ptice gnijezda grade od najrazličitijih materijala, najčešce ih oblažu dlakom ili perjem, koje pokupe u okolini gnjezdilišta ili pak perjem isčupanim iz sopstvenog tijela (npr. patke). Sokolovi i sove poznati su po tome da ne grade gnijezda već jaja polažu na golo tlo stjenovitih polica, u dupljama ili u potkrovljima zgrada. Neke ptice nasele napuštena gnijezda drugih ptica. Gnijezda sova obićno su obložena ostacima plijena.
Gnijezda na tlu
nalaze se na zemlji, šumskoj stelji, pijesku, … ponekad su sakrivena u vegetaciji, među kamenjem, nekad su na otvorenom, bez zaklona. Mogu biti u obliku plitkog udubljenja na tlu (na primjer kod žalara sljepića) ili solidno izgrađena u obliku kupe (crvenokljuni labud);
Ploveća gnijezda
izgrađena su od vodenih biljaka na vodenoj površini, usidrena medu trskom ili ševarom, pričvršcena za podvodno rastinje ili za dno (mali gnjurac);
Gnijezda na drveću
obično su u pazuhu grana, tik uz deblo ali i na vrhu grane, različitog su oblika, od pljosnatih (golub grivnjaš) do zdjelastih (štiglić), poznajemo takođe i loptasta gnijezda, koja su ili slobodno viseća (bijela sjenica) ili pak ukliještena između grana (dugorepa sjenica). U ovu grupu možemo svrstati i gnijezda u žbunju kao i gnijezda okačena između zeljastih biljaka (npr. trstenjak);
Gnijezda u dupljama
smještena su u šupljinama u drveću. Ptice koje tako gnijezde nazivamo “dupljarice” i dijelimo ih na dvije grupe: 1 – primarne dupljarice, one koje same izdube duplju u drvetu (npr. djetlići) i 2 – sekundarne dupljarice koje nasele duplje izgradene od strane primarnih dupljarica ili one koje prirodno nastaju odumiranjem i raspadanjem jezgra drveta, često gnijezde i u kućicama za ptice (npr. šumska sova);
Gnijezda u rupama – tunelima
iskopana su u glinovitim ili pješcanim obalama i stijenama. Mogu biti razlicite dužine, a komora sa jajima nalazi se na kraju tunela (npr. vodomar);
Gnijezda na stijenama
obično ptice gnijezde na kamenim policama (npr. sivi soko), u pukotinama stijena (npr. obična bjelka) ili pak gnijezdo prilijepe na liticu ili u potkapinu (npr. gradska lasta)
Prema tome koliko mladunci ostaju u gnijezdu ptice dijelimo na dvije grupe:
- Čučavci (nidikolni mladunci) – nakon ispiljenja su goli, bespomoćni, često slijepi i zato zahtijevaju više starateljske njege; u gnijezdu ostaju duže vrijeme nakon ispiljenja i napuste ga tek kada polete
- Podkorušci (nidifugni mladunci) – već kod ispiljenja su obrasli paperjem, gnijezdo napuštaju odmah nakon ispiljenja i sposobni su, uz nadzor i pomoć odraslih, da sami traže hranu
MIGRACIJA
Seobom ptica naziva se let ptica s područja gdje se gnijezde u zimska boravišta i natrag, koje se odvija svake godine. Ptičje vrste koje sele samo jednim svojim dijelom nazivaju se djelomičnim selicama. One koje ne sele nazivaju se stanaricama. Oni koji se ne sele nazivaju se podstanari. Najvažniji ekološki razlog za seobu ptica je dostupnost hrane i temperatura. Seoba ptica uvijek je vrlo iscrpljujuća i mnoge jedinke to ne prežive.
Crna Gora se nalazi na Jadranskom migratornom koridoru, jednom od najznačajnijih seobenih puteva u Evropi i preko nje preleti nekoliko miliona ptica svake godine.
Najljepši primjer migracije je arktička čigra Sterna paradisiaea, koja svake godine prevaili više od 80.000 kilometara od pola do pola, prolazeći svaki klimatski region.
