Uvod
Sigurno ste negdje čuli, ili pročitali informaciju da Crna Gora ima jednu od tri preostale prašume u Evropi. Gotovo da ne postoji tekst o Biogradskoj gori da je ne prati ovaj podatak, bilo da se radi o popularnim člancima, brošurama, pa čak i kada je u pitanju stručna literatura. Kažem čak, jer na sreću po šume Evrope to nije istina. Prašuma ima puno više u odnosu na taj famozni broj tri, ali i jako malo u odnosu na to koliko ih je bilo i koliko su važne.
Proteklih godina smo imali priliku da zavirimo u mjesta koja nismo prije, na česta oduševljenja i usklike. Teško je svesti i opisati osjećaj da si među divovima, među najvećim živim bićima u našoj zemlji, a neka od njih su i najveći divovi i najstariji starci na čitavoj planeti. Malo je poznato da je Crna Gora rekorder kada su u pitanju pojedine vrste drveća, bilo da se radi o njihovoj visini, zapremini, debljini. Neka od njih locirana i izmjerena od strane velikih entuzijasta koji obilaze svijet u potrazi za ovim stablima. Neka su nam otkrili naši ljudi, vrijedni lokalci što planinu kriju pod kačketom, pa stoga i ta neka stabla nose njihova imena i kao takva su poznata u krugu dendrofila, kojih nije malo.
Dvije prepoznate i zaštićene prašume kod nas imaju svoje svjetske rekordere:
Jela (Abies alba) iz Biogradske gore, pod nazivom DORIA GTF najvisočija je na svijetu, sa impozantnih 59,71 metara! Ovo stablo je ujedno i drugo najdeblje stablo jele na svijetu sa grithom od 7,13 metara. Da ne ostane na tome, ista ta jela dijeli prvo mjesto sa jednom slovenčkom iz Kočevskog roga kao i najstarija na svijetu sa procjenom od 523 godine (+-100 godina). Još jedna jela iz Crne Gore, posebna po mnogo čemu, spada u sami vrh. Prvi susret sa njom je nešto što pamtim i čuvam urezano u sebi, jednako kao što je ona urezana starošću, koja za sad nije određena ali je nesumnjivo da joj i tu pripada vrh, možda i prva pozicija. U pitanju je jela Zeletnika sa Zeletina koja zauzima šesto mjesto po debljini (6.81 m). Neizmjerno sam zahvalan Mariji koja mi je otkrila, njenom ocu koji nam je svima otkrio. Učinili su mi svijet ljepšim.
Najvisočiji crni bor (Pinus nigra) na svijetu, takođe kod nas. U Crnim podima, u kanjonu Tare izmjereno je stablo visine 47,40 metara! Ova posebna prašuma, i okomiti tereni oko nje, nesumnjivo kriju još neka stabla koja sigurno niko nije otkrio. Ali nije li tako sa čitavom Crnom Gorom. Koliko gorostasa, za koje ne znamo, i dalje širi svoje korjenje bilo u stijenu ili morenu. Koliko njih i dalje teži suncu, posle vjekova, a neki i preko milenijuma. I na kraju, najtužnije od svega, koliko ih je prekinuto kad su ušli u mirnu starost, koju je teže dostići nego kod nas ljudi. Koliko je moćno nasloniti se na starce i džinove, toliko je porazno vidjeti njihove panjeve.
Prašume su kompleksan ekosistem, razvijen do detalja, prepušten sebi i u tome baš leži sva ljepota, a prije svega vrijednost. Kad vam kažu da nema šume bez sjekire, povedite ih u Biogradsku goru za početak. Obzirom na njihov biodiverzitet prašume igraju mnogostruku ulogu u očuvanju prirodnih staniša, a da ne spominjemo da su same po sebi sastavljene od vrsta koje su važne, često ugrožene i osjetljive. Sve do nivoa da su dom za veliki broj vrsta iz različitih grupa, kao što su insekti, ptice, gmizavci, vodozemci, gljive, sisari.
Ekosistemske usluge šuma, ono što priroda radi besplatno za nas, je teško a možda i nemoguće približno procijeniti. Kako svijet priča jezikom novca, naučnici su primorani da vrijednost života, prirode, pretvaraju u novac, ne bi li se bolje spoznala vrijednost i uloga koju neki dio prirode ima. Prašume skladište ogromne količine ugljenika iz atmosfere, glavnom. Dakle, ako ste ikad gledali kako se trpa sijeno na selima, to izgleda tako. Onome što gazi sijeno i stoji na vrhu, nabacaju sijeno vilama, on baci pod noge, utaba. Eto ga sijeno da ne leti, da ne mrda, a kad prigusti i ne bude trave na livadi, biće hrana. Mene skladištenje ugljenika asocira na to. Zatim prečišćavanje voda, zaštita od erozije, prečiščavanje vazduha i mnogi drugi. Sumirajmo da su prašume fabrike zdravlja, generatori sigurnosti za lokalno stavništvo, veliko utočište za biodiverzitet i neophodan igrač u borbi protiv klimatskih promjena.
Šta je prašuma?
Postoji veći broj definicija, zavisno od autora. Posebno su nejasni engleski termini koji se preklapaju ali i razlikuju. Neki od tih engleskih termina koji se koriste i koji imaju svoje definicije su primary i secondary forest, zatim virgin forest, primeval, negdje se koristi i ancient i na kraju old-growth forest.. Ali da ne zbunjujemo temom koja je za neki veći naučni skup, koristiću termin prašuma. A pod prašumom mislim na očuvanu, od strane ljudi netaknutu ili gotovo netaknutu prirodnu šumu, sastavljenu od autohtonih vrsta prirodno obnovljenih i različite starosti gdje većinu čine stabla većih dimenzija, uz veliko prisustvo mrtvog drveća, u dubećoj ili obaljenoj fazi, koje se prirodno razgrađuje. To su mjesta u kojima se ekološki procesi odvijaju u kontinuitetu, i gdje šuma ostvaruje svoj maksimalni i najvažniji potencijal.
Zašto su prašume važne?
Uz sve do sad opisano, prašume su, u našem kontekstu kao dijela Evrope i nekog ko stremi evropskim integracijama, i obaveza. U okviru EU Strategije za biodiverzitet do 2030 godine, preostale prašume su jasno istaknute kao prostori koji se automatski moraju striktno zaštiti. U strategiji je definisano da se striktno mora zaštiti 10% kopna i 10% mora, i da sve preostale prašume moraju da se nađu u okviru te striktne zaštite.
Očuvanje njih je win win situacija jer imate zaštitu biodiverziteta i borbu protiv klimatskih promjena, zbog svih onih pomentih ekoloških funkcija, a na prvom mjestu skladištenje ugljenika. U EU samo je 2.4 % šuma prašumskog tipa, i imaju neravnomjeran raspored jer ih 90 % u Švedskoj, Finskoj, Bugarskoj i Rumuniji. Od tih 2,4 % šuma koje su prašume, njih 93% spada pod Natura 2000 područja dok ih je 87% pod nekim vidom striktne zaštite (IUCN Ia, Ib i II).
U Sloveniji su definisane šume sa posebnom namjenom, u okviru njihovog Zakona o šumama. Osim toga imaju još produktivne šume, koje su predmet eksploatacije ali i zaštitne šume. Nešto slično tome je kod nas, imamo zaštite šume ali se ne treba zbuniti da su to zaštićene šume, već šume koje imaju zaštitnu ulogu, ili protiv lavina, ili erozije, zatim da su važne za neko vodoizvorište. E pa slovenci su dodali i šume sa posebnom namjenom, mi nismo. Iako im je svega 1% od ukupne površine pod šumama spada u ovu kategoriju, ipak je to 9,426 ha. Primjera radi, naša prašuma u okviru Nacionalnog parka Biogradska gora ima površinu od 1,600 ha. U Hrvatskoj prašume zauzimaju ukupnu površinu od 859,95 ha. Najpoznatije su Čorkova uvala, Ramino korito, Klepina duliba, Prašnik. Dok Bosna i Hercegovina ima 12 prašuma, gdje su Perućica (jedna od famozne tri preostale prašume), zatim Janj
Veličina nije bitna
Često se u domaćim krugovima, kao izgovor za to što nemamo identifikovane i zaštićene prašume, može čuti izgovor da su te prašume male. Osim što nisu, makar neke koje pouzdano znamo i sada, i da jesu to ne igra bitnu ulogu. U Sloveniji su prašume reda veličina od manje od 3 ha pa i do 800 ha.
Zaključak
Nažalost, Crna Gora je ugrabila da posiječe brojne prašume. Kroz projekat koji implementiramo sa EuroNaturom i Space4Good “Forest Beyond Borders”, na bazi daljinske detekcije i GIS alata, dobili smo incijalnu mapu gdje su najveće potencijalne prašume u Crnoj Gori, i da stvarnost bude tužnija ispostavlja se na mjestima gdje je i najviše sječe zabilježeno, a to su Komovi i Bjelasica sa svojom okolinom. Bolna je i nezainteresovanost šumarskog sektora da se pozabavi ovim pitanjim i jednostavno zaštiti i odvoji prešume koje su pretekle, iako su prvi na izvoru podataka i potpuno svjesni ovih stvari. Na nama je da poguramo, upalimo reflektore i nađemo način da to uradimo, pa sve i da niko neće. Moramo početi odma. Počnimo od Zeletina.
