Nairobi deklaracija o migratornim putevima
11. septembar 2026.
Udružujemo se kako bismo proslavili čudo migracije. Svake godine milijarde ptica, odnosno jedna od šest svih vrsta ptica na svijetu, prelaze države, kontinente i okeane. Međutim, migratorne vrste posebno su osjetljive na uticaj čovjeka jer se suočavaju sa prijetnjama na mjestima gdje se gnijezde, tokom migracije, kao i na područjima na kojima provode period van sezone gniježđenja.
Zato se obavezujemo da ćemo dijeliti ideje, slušati jedni druge i učiti kako da bolje zaštitimo ptice selice, kao i mjesta i predjele od kojih zavise duž svojih migratornih puteva – drevnih ruta kojima putuju hiljadama godina.
Dolazimo iz različitih sredina – iz institucija, poslovnog i finansijskog sektora, organizacija civilnog društva, naučne zajednice, lokalnih zajednica i zajednica autohtonih naroda, ali i iz svijeta umjetnosti.
Zajedno prepoznajemo zajedničku odgovornost za zaštitu migratornih puteva. Ptice ne poznaju državne granice, pa njihova zaštita zahtijeva saradnju država i organizacija na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou.
Migratorni putevi povezuju naš svijet, a ptice selice zavise od hiljada mjesta duž tih ruta kako bi se gnijezdile, odmarale i hranile. Ta mjesta i predjeli međusobno su povezani i svaki od njih je važan. Gubitak samo jednog od njih može imati posljedice po čitav migratorni put.
Ova mjesta važna su i za ljude. Zdrave šume, travnjaci, močvare, obale i okeani skladište velike količine ugljenika, usporavaju klimatske promjene i doprinose zaustavljanju gubitka biodiverziteta. Ona obezbjeđuju čistu vodu, hranu, radna mjesta i druge koristi koje podržavaju zajednice i lokalne ekonomije.
I pored brojnih međunarodnih sporazuma i inicijativa za zaštitu prirode, gotovo polovina (45%) migratornih vrsta ptica i dalje je u opadanju, dok je svaka deveta vrsta – oko 200 vrsta – ugrožena izumiranjem.
Ptice selice suočavaju se sa prijetnjama tokom cijelog godišnjeg ciklusa – od gubitka staništa i klimatskih promjena do invazivnih vrsta, prekomjernog iskorišćavanja i posljedica ljudske infrastrukture. Poseban problem predstavljaju objekti i energetska infrastruktura, zbog kojih stotine miliona ptica svake godine stradaju usljed sudara ili strujnog udara.
Zato zaštita pojedinačnih vrsta i lokaliteta više nije dovoljna. Potreban nam je širi i bolje koordinisan pristup koji će štititi čitave migratorne puteve.
