Da li plače „Suza Evrope“?

“Na kapiji, između neba, reke i brda naraštaj za naraštajem učio je da ne žali preko mere ono što mutna voda odnese. Život je neshvatljivo čudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija…

Ivo Andrić

Rijeka Tara, poznata kao „Suza Evrope” zbog svoje kristalno čiste tirkizne vode, izvire ispod Komova. Sa mnogobrojnim pritokama gradi rječni tok dužine 149 km koji je usječen u najdublji i najljlepši kanjon u Evropi, odnosno drugi po značaju u svijetu, odmah poslije kanjona Kolorado. Iz zagrljaja bistrih valova, stopljenih sa savršenim oblicima i tišinom prostrane glečerske doline, uzdižu se veličanstveni planinski masivi, u želji da sa oblacima podijele svoje dugo čuvane tajne.

Rijeka Tara, gorska ljepotica neukrotive snage
Foto: Jovana Damjanović



Pogled na ovu neukrotivu gorsku ljepoticu, nesputane snage, pokreće dilemu da li to u njenim brzacima svjetlucaju obrisi gorostasnog Durmitora, ili poput najljepših kristala u oku naše “Suze Evrope” iskre suze. Očaranost ovim čudesnim bogatstvom oblika, rađa novo pitanje: “Otkuda suze u oku takvog dara prirode?”.

Ponosni na činjenicu da je 1980. godine Nacionalni park “Durmitor” uvršten u svjetsku prirodnu baštinu odlukom Međunarodnog komiteta za Svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, a 1977. godine rijeka Tara i njena kanjonska dolina u program Čovjek i biosfera Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), u obavezi smo da ove dragulje prirode Crne Gore sačuvamo i za buduće generacije. Kanjon rijeke Tare predstavlja jedinstven rezervat biljnog i životinjskog svijeta. Upravo zato narušavanje prirodne ravnoteže u kanjonu rijeke Tare, uzrokovano izgradnjom auto-puta Bar – Boljare, zahtijeva hitan odgovor.

Auto-put će donijeti nove razvojne mogućnosti, smanjiti zaostajanje ekonomskog razvoja sjevera Crne Gore, odnosno uspostaviti savremenu saobraćajnu vezu Crne Gore s Centralnom Evropom. Iako je nesumnjiv strateški dugoročni značaj ovog velikog razvojnog projekta, moramo ga sagledati i u odnosu na negativne uticaje izgradnje na biodiverzitet i prirodu doline rijeke Tare.

Optimizam, koji je pratio početak ovog velikog projekta, pomutio je osjećaj razočaranja. Na lokalitetu Mateševo projekat regulacije rijeke Tare dobio je neželjeni epilog. Tok rijeke je promijenjen zbog izgradnje mostova Tara 1 i 2. Prirodni obuhvat područja plavljenja značajno je smanjen usljed uspostavljanja strogo regulisanog toka rijeke. Dolina rijeke je pretvorena u oblast niske biološke vrijednosti, dok su ključne vrste i staništa trajno izgubljeni. Brojne deponije građevinskog otpada formirane su na obalama pritoka Tare. Po ocjenama nevladinih organizacija i brojnih stručnjaka ispuštanje otpadnih voda, štetnih materija, cementnog otpada i radovi u koritu rijeke su ugrozili njen ekološki status. Istovremeno, predstavnici zvaničnih institucija pojasnili su da je stručni tim biologa, hidrologa, ihtiologa, građevisnkih inženjera definisao odgovarajuće mjere remedijacije i praćenja životne sredine rijeke Tare u Elaboratu o procjeni uticaja izgradnje auto-puta na životnu sredinu. Stručni tim je zaključio da regulacija rijeke Tare, u okolnostima realizacije ovako velikog razvojnog projekta, ima pozitivan efekat.

Regulacija korita rijeke Tare, Mataševo
Foto: Jovana Damjanović

Kako je moguće da se o istom tako važnom ekološkom problemu imaju tako suprotstavljena mišljenja? Da li je po srijedi greška stručnjaka, nadležnih institucija, ili je možda ipak odgovorna kineska kompanija CRBC? Previše je pitanja „zašto“, a premalo odgovora na pitanja: „Da li je i kako moguće sanirati napravljenu štetu? Da li će posljedice ovog velikog razvojnog projekta zauvijek ostaviti ožiljak na licu naše gorske ljepotice? Da li će zbog učinjene devastacije naša rijeka biti isključena sa UNESCO liste zaštićenih područja prirode”.

U traženju odgovara odlazim na lokaciju u Mateševu, kako bih provjerila opravdanost informacija koje se objavljuju u medijima. Suočena sa slikom ranjene rijeke opet se sjetih Iva Andrića: „Na svašta se moglo pomisliti pre negoli na tako čudesnu građevinu u rastrganu i pustu kraju. Izgledalo je da su obe obale izbacile jedna prema drugoj po zapenjeni mlaz vode, i ti se mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenutak, lebdeći pred ponorom…“ Da li će lukovi mostova Tara 1 i 2 postati simbol ovog prostora? Da li ćemo prirodni tok rijeke Tare zamijeniti sa regulisanim tokom, koji će ostati da svjedoči o cijeni koju priroda treba da plati kako bi se zadovoljile ekonomske potrebe.  Mr. Sci. Ana Mišurović nam je kazala da su za izgradnju više nosećih stubova budućih mostova na lokaciji Mateševo utrošene desetine hiljada kubnih metara betona, što je prirodnu kisjelost vodene sredine promijenilo u baznu sredinu. Posljedično je taj hemijski proces doveo do trajnog poremećaja biocenoze u obuhvatu staništa ovog dijela riječnog korita i doline Tare. Građevinski radovi su nepovratno doveli do mehaničkih oštećenja staništa brojnih vrijednih vrsta. Ovi negativni uticaji osjetiće se i u donjem dijelu toka, koji je najatraktivniji za turiste. Povećani intenzitet saobraćaja na auto-putu uzrokovaće emisije izduvnih gasova koje se mogu procijeniti na barem 5 miliona ekvivalentnih tona ugljen diokisida na godišnjem nivou. Zato je bilo potrebno odabrati trasu auto-puta koja  ne prolazi samim rječnim koritom i ne presijeca tok rijeke Tare. Takođe, trebalo je primijeniti i nova tehnološka rješenja koja bi umanjila ugrožavanje životne sredine i negativne uticaje emisija izduvnih gasova na efekte klimatskih promjena.

Intervju sa Mr.Sci. Anom Mišurović
Foto: Jovana Damjanović

Prethodno izneseno stručno mišljenje je u skadu sa zaključcima Misije UNESCO-a i Evropske komisije, kojim nas ove organizacije pozivaju na preduzimanje hitnih mjera, kako bi se unaprijedio ekološki status rijeke Tare. Zahtijeva se uspostavljanje monitoringa nizvodnog toka rijeke, uključujući naročito monitoring dunavske pastrmke, kao ugrožene vrste, kao i priprema rigoroznog Ekološkog plana upravljanja. kako bi se spriječili dalji negativni uticaji.

Poslije Mateševa stižem do veličanstvenog mosta na Durđevića Tari. Dok gledamo snažnu i neustrašivu rijeku Taru, osjećamo njenu snagu i ljepotu, ali i njenu tugu. Izdali smo je, a ona nam je pružila toliko toga. Uživamo u njenoj ljepoti, splavarimo na njenim brzacima, dok nas po njenom imenu prepoznaju u cijelom svijetu. Hiljade turista nose Crnu Goru u svom sjećanju upravo sjećajući se Tare i njenog kanjona. Želimo da nas i dalje grle njene obale, ali i da što prije dolazimo do njenih obala. I jedno i drugo je moguće, ali samo ako uvažavamo moć znanja. Znanje je naš vodič ka održivoj budućnosti, sa posebnim mjestom za ekološku državu Crnu Goru i rijeku Taru koja blista ljepotom svoje neukroćene snage.

Autorka teksta: Jovana Damjanović