Zašto moratorijum na lov?

Stanje u oblasti lovstva u Crnoj Gori već duže vrijeme može se opisati kao alarmantno do te mjere da je ubijanje nelovnih pa čak i zaštićenih vrsta postalo naša svakodnevica. Prije par dana svjedočili smo slučaju ubijanja mečke, dok je sudbina mečića još uvijek neizvjesna. Takođe, desila su se još dva slučaja ustrijeljenih ptica, velike ušare i jastreba, koje dodajemo na dugačak spisak nama poznatih krivolovnih radnji koje su desile u proteklih par godina. Upravo su posljednja dešavanja kap koja je prelila času i postala poziv nadležnim institucijama da što prije postupe radikalno i oštro kako bi se ovaj problem riješio. 

Inicijativa za uspostavljanje moratorijuma na lov u trajanju od pet godina, koju je potpisalo više od 60 organizacija, predata je nadležnom Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede kao i ministru Aleksandru Stijoviću lično.  Zabrana lova, na kojoj insistiramo, je jedini način da omogući dovoljno vremena za sprovođenje efikasne zakonodavne i institucionalne reforme lovstva, kao i revizije liste zaštićenih vrsta i trajanja lovnih sezona.

Prije svega, problem je u samoj organizaciji u oblasti lovstva. Lovački savez i lovačke organizacije uglavnom su NVO (38 NVO i 3 javna preduzeća) koje su vezane za Ministarstvo poljoprivrede a lovišta su im data na upravljanje bez obaveze plaćanja naknade državi. Lovačke organizacije same vrše monitoring divljači po lošim portokolima ili čak bez ikakvih protokola o čemu svjedoče razlike i nelogičnosti o podacima o divljači koji se prikazuju svake godine. Upravo na osnovu tako nepouzdanih podataka, prave se planovi upravljanja i lovne osnove. Takođe, potpuno izostaje eksterni mehanizam kontrole njihovog rada, jer se ona obavlja isključivo interno, unutar samih organizacija. Iz svega navedenog, može se samo zaključiti da je sistem zreo za kompletnu reformu.

Dalje, problem se ogleda u nedovoljnim kapacitetima za sprovođenje redovnih aktivnosti lovočuvarske službe ali i samih inspektora koji bi trebalo da vrše nadzor. Zaposlenih lovoučavara je uglavnom malo u svakom lovištu, a nerijetko izostaje i adekvatna oprema za njihov nesmetan rad. Sa druge strane, inspekcija za šumarstvo i lovstvo zapošljava 11 inspektora, sa sjedištem uglavnom u Podgorici. Većina ih pokriva više područja, a na terenu su rijetko ili nikako. Nedovoljne kapacitete za inspekcijski nadzor i nepostojanje volje da se problem krivolova rješava unutar samih lovačkih organizacija, dokazuje i podatak da je inspekcija podnijela svega 39 prekršajnih naloga za period od 2013. – 2018 godine. Izostaju kontrole u ranim jutarnjim časovima, u doba najveće aktivnosti divljači, kada se krivolov uglavnom i događa, već se inspekcijski organi odazivaju isključivo u radno vrijeme od 7 do 15h.

Edukacija i jačanje svijesti o posljedicama krivolova, nije potrebna samo za širu javnost, već i za one koji su u lovočuvarskim službama, inspekciji, tužilaštvu i svim drugim nivoima u sistemu. Na primjer, Lovočuvari u NP Skadarsko jezero su se prvi put sreli sa vabilicom u septembru 2020. kada su na naš poziv izašli na teren,  pritom tvrdeći da njihov dio posla treba da se tiče samo krivolova na ribe, nesvjesni da kontrola lova i krivolova na sve grupe organizama, takođe mora biti u njihovoj nadležnosti.

Situaciju dodatno otežava sve intenzivniji razvoj lovnog turizma, koji cvjeta bez ikakvih prijava, registracija, donoseći prihod direktno lokalnim lovcima koji to organizuju, dok se sa druge strana ubijena diljač švercuje. Konkretan primjer je slučaj iz Ulcinja, kada je prema lovnom planu prije tri godine planiran odstrijel 100 prepelica za inostrane lovce, a mi smo u jednom danu za 3 sata prijavili 3 vabilice oko Ulcinjske solane i prebrojali preko 360 pucnjeva. Tada nam je rečeno da je 5 italijanskih lovaca u posjeti, a prema našoj evidenciji te gdine je još najmanje 4 puta bilo organizovano slično gostovanje. Jasno je koliko brzo se kvota ispuni, ali ostaje nejasno ko to prati, kontroliše i dozvoljava?

Takođe, nedozvoljena sredstva se intenzivno koriste u  lovu. Konkretni podaci sa terena su: 49 zvučnih mamaca (vabilica), 38 plastičnih mamaca i 15 lovačkih registrovano je od strane CZIPa u posljednje 3 godine!

Pokušaj izmjena Zakona o lovstvu i divljači izvršen je na krajnje netransparentan način, kako u pogledu izrade dokumenta tako i pogledu javne rasprave, budući da Koalicija 27, mreža nevladinih organizacija za praćenje Poglavlja 27, nije bila obavještena niti uključena u proces, uprkos činjenici da se radi o realizaciji mjere iz Nacionalne strategije za transpoziciju, implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine i klimatskih promjena. Ove izmjene obustavljene su našim  blagovremenim informisanjem Evropske komisije o njegovoj neusklađenosti sa pravnim tekovinama EU.

Prošle godine u julu, država Crna Gora, usvojila je Rimski Strateški plan (Rome Strategic plan, baziran na Bernskoj konvenciji), a prema kojem se obavezala da stopu krivolova u CG smanji za 50% do 2030. godine. Zbog naših obaveza prema konvecijama čije smo potpisnice, Evropskoj uniji, a prije svega nas samih, naše prirode i bogatstva biodiverziteta koje imamo, neophodno je uvođenje moratorijuma na lov kako bi se :

– sprovela reforma lovstva i izvršilo temeljno restruktuiranje lovačkih saveza i društava, čiji lovočuvari nisu na visini zadatka i nisu u stanju kontrolisati lovišta;

– napravio održiv sistem koji neće funkcionisati na principu “Kadija te tuži, kadija ti sudi”;

– organizovao adekvatan monitoring, a prije svega izradilo nulto stanje divljači u lovištima od strane stručnih i kredibilnih institucija sa ciljem dobijanja podataka o stvarnoj brojnosti populacija;

– ojačali kapaciteti lovne inspekcije, rendžera LO i NPCG, policije, carine, tužilaštva i sudstva;

– Pooštrili kriterijumi za izdavanje novih dozvola za lov a postojeće dozvole obnovile, čime bi se postiglo obnavljanje znanje svih lovaca i skrenula pažnja na bitne članove zakona;

– edukovalo lokalno stanovništvo u svim lovištima.