2022. godina u Evropi će uskoro oboriti sve rekorde – temperature, toplotnih talasa, suša, otkrivajući ranjivost naše poljoprivrede, upravljanja šumama, energetskog miksa i ekonomija na ove pojave. Naučnici su ih već dugo predviđali, ali na ovakvu brzinu razvoja situacije nisu računali.
Rajna, Loara, Po, ali i Jangce i Parana… nekada moćne rijeke ovog ljeta su bile samo duhovi koji su se vukli kroz svoja korita puna nanosa ispucalih od sunca.
U isto vrijeme, gomilaju se izvještaji koji svjedoče ubrzanom urušavanju biodiverziteta, živog tkiva planete. Populacije kičmenjaka na globalnom nivou smanjene su za 69% od 1970. godine, a ovaj kolaps je dostigao 83% za slatkovodne vrste, što ukazuje na masovno uništavanje močvara.
Ove dvije krize, klimatska i biodiverzitska, blisko su povezane i utiču jedna na drugu. U pitanju su dva aspekta sistemske krize koja ima svoje korijene u našem pogrešnom odnosu prema živom svijetu. Djelovanje „protiv prirode“, zapravo je djelovanje protiv nas samih i miliona vrsta sa kojima dijelimo životni prostor i od kojih zavisimo.
Upravo u ovom kontekstu, odvija se veliki niz međunarodnih događaja posvećenih prirodi i klimi u razmaku od samo nekoliko nedelja: konferencije zemalja potpisnica međunarodnih ugovora (COP – Conferences of the Parties) o močvarama, klimi, ilegalnoj trgovini zaštićenim vrstama i konačno biodiverzitetu.
Ovaj trenutak je jedinstvena prilika da se zamrzne slika, da se postavi pitanje obaveza, ambicija i dođe do usaglašavanja ovih sporazuma.
Hitna tranzicija, sputana prevelikim otporom
Ne manjka razloga za zabrinutost kako se ovi međunarodni događaji približavaju: Brzina kojom močvare nestaju širom svijeta ne usporava se uprkos obnovljenim obavezama država; nedavni izvještaj UNEP-a o klimi pokazuje da je napredak međunarodne zajednice „žalosno neadekvatan“ kako bi zauzeo stabilan kurs ka postizanju ciljeva Pariskog sporazuma. Na frontu biodiverziteta, nakon očiglednog neuspjeha Aichi ciljeva, koji su trebali doprinijeti oporavku biodiverziteta tokom 2011-2020, novi okvir koji se oblikuje za tekuću deceniju izgleda previše neambiciozno i još uvijek mu nedostaje mehanizam za pozivanje država na odgovornost.
Osmišljavanje novog načina korišćenja vode sa fokusom na život
Nekontrolisano korišćenje voda iz ravnica u velikim basenima ili u planinama za proizvodnju vještačkog snijega, jedan je od pokazatelja u kojoj mjeri poljoprivredni i turistički akteri nisu spremni da se prilagode neizbježnom. Nemogući su kompromisi između navodnjavanja usjeva, proizvodnje u elektranama, industrijske upotrebe, kada se suočimo sa krizom nestanka vode koja je neophodna da zadovolji sve ove naše potrebe na koje smo navikli.
Neophodno je hitno prihvatanje onoga što je očigledno, preispitati svoj odnos prema vodi i živim bićima i promijeniti svoja ponašanja. Suočeni sa rastućim potrebama i dostupnošću vode koja je sve manje i manje predvidljiva i podložna kontroli, moramo inovirati njeno korišćenje i dijeljenje, ostavljajući pravičan udio prirodi. Prirodu koja nas sad okružuje više ne smijemo smatrati varijablom prilagođavanja naših proizvodnih sistema, već temeljom koji je osnov naših života i naših ekonomija.
Močvare, pružaju rješenja za rastuće društvene izazove
Močvare, koje su dugo smatrane nezdravim, najrazrušeniji su ekosistem na planeti, koje nestaju čak i tri puta brže od šuma. U procesu svog nestanka one nam pokazuju da su to ekosistemi koji zapravo najviše doprinose čovječanstvu. Egzistencija više od milijardu ljudi direktno zavisi od njih. One su „bubrezi prirode“, prečišćavaju vodu koju zagađujemo. Gigantski sunđeri, koji akumuliraju sve učestalije i obilnije padavine, ublažavaju poplavne talase, obnavljaju podzemne vode i osiguravaju tok rijeka tokom dugih i intenzivnih suša. Hidrolozi su saglasni da je najefikasniji i najodrživiji način za skladištenje vode i njeno stavljanja na raspolaganje za različite namjene upravo kroz omogućavanje da podzemne vode i močvare budu potpuno funkcionalne i međusobno povezane.
U vremenu društvenih izazova – bezbijednost hrane, klimatske promjene, vodosnabdijevanje, zdravlje ljudi… – koji nikada nisu bili intenzivniji, neophodna je hitna i sveobuhvatna zaštita i restauracija močvara. Ovo su veoma efikasna, jeftina rješenja sa višestrukim paralelnim koristima. Rješenja zasnovana na prirodi. Naše životno osiguranje.
Autori: Tour du Valat, IUCN French Committee i Ramsar France
Potpisnik saopštenja Centar za zaštitu i proučavanje ptica ispred Alijanse za očuvanje močvara Mediterana (Mediterranean Alliance for
Wetlands)
