Crveni alarm na prostorni plan zelene Vlade

Prostorni plan do 2040. ponudio nam je materijala za jako puno opasnih i problematičnih sadržaja koji nude viziju koja osuđuje ekološku Crnu Goru na apsolutni urbanistički poraz i kolaps. Bez želje za senzacionalizmom i nastojanja da sudimo o glomaznom planu bez uvida u njegovu suštinu i samo na osnovu prezentacije, ono što već sada možemo vidjeti u kontekstu klimatskih promjena dovodi nas u ozbiljnu dilemu gdje i kuda plovi zelena agenda naše bivšo-počivše ekološke države.

Naime, vrlo dobro je poznato da se klimatske promjene ubrzavaju munjevito upravo usljed avionskog saobraćaja, a mi smo se u susret toj borbi upravo opredijelili da otvorimo dodatnih 7 aerodroma. Sve ovo u jeku odlaska postojećih operatera, gaseći linije i gubeći prednost u odnosu na konkurentske aerodrome poput onih u Dubrovniku ili Tirani.

Imajući u vidu da smo mi zemlja koja svoj razvoj zasniva na turizmu, a ne proizvodnji čačkalica, Vlada odlučuje da ne investira u osnaživanje postojeće infrastrukture, jer je ista neprofitabilna pa već duže vrijeme zagovara privatizaciju aerodroma. Onda čudi da kada već nudimo nekom drugom da vodi naše biznise uspješnije i zarađuje novac koji mi ne umijemo, otvorimo nove građevinske poligone i to njih 7. Zašto, da bismo i njih nakon nekog vremena privatizovali?

Pa dobro neko će reći nije to 7 novih aerodroma neki su već tu od ranije. To baš i nije slučaj sa onim u Ulcinju. Ko god poznaje prilike letilišta u Gornjem Štoju zna da je riječ o suvim pašnjacima i livadama koje se koriste za ispašu ovaca. Ujedno to su područja najznačajnija za gniježđenje pčelarica kod nas, sa kolonijom od preko 400 stotine parova ove egzotične zakonom zaštićene vrste. Specifičnost ove vrste je što svoja gnijezda za razliku od ostalih ptica ne svija na granama drveća već kopajući kanale duboko u tlu gdje vješto skriva ptiće od predatora. Pjeskovito štojsko tlo pogoduje ovakvom načinu gniježđenja, a izgradnja aerodromske infrastrukture značila bi apsolutno uništenje važnog staništa za ovu vrstu.

Postavlja se opravdano pitanje kako onda ova rješenja korespondiraju borbom sa klimatskim promjenama. Već u samom startu autori prostornog plana bar deklarativno žele ispuniti ciljeve i ponuditi rješenja koja će nas povesti u svijetlu budućnost smanjenja CO2 emisija za 30% do 2030 godine. To naglašavaju i u samoj prezentaciji jer se na to obavezala i Crna Gora potpisujući međunarodne konvencije, pa samim tim nude i rješenja koja nekako čudno pišu voda, a zapravo zvuče kao B E N Z I N. Ako autori plana mogu biti toliko egzaktni da objasne kako avioni kao najveći zagađivači doprinose cilju smanjenja co2 emisija (i ostalih emisija koji doprinose klimatskim promjenama) onda smatramo da je sasvim opravdano da se Donji Štoj potpuno izbetonira te da se tu umjesto ptica veselih boja pozicionira jedan vrli aerodrom. Takođe ostaje na njima da objasne već angažovanoj međunarodnoj zajednici koliko je razumno postaviti aerodrom u neposrednoj blizini jednog lokaliteta kakav je Ulcinjska solana od čijeg povoljnog ekološkog statusa nam zavisi ulazak u Evropsku uniju. O bezbjednosti samih letilica i putnika, zbog prisustva na desetine hiljada ptica tokom migracije da i ne govorimo. Zeleno da zelenije ne može biti!