Praćenje migracije © Marija Šoškić Popović
Orijentacija i migracija ptica
Za ptice selice, pretpostavlja se da imaju neku vrstu unutrašnjeg orijentira, naučnici su do sada opisali najmanje tri vrste kompasa koji se srijeću kod ptica
Koliko puta vam se dogodilo da se jednog proljećnog jutra probudite, izađete na terasu, i ugledate lastino gnijezdo, koje je tokom zime bilo pusto, da je ponovo naseljeno? Poput laste, veliki broj različitih vrsta ptica selica kada dođu hladni dani putuje ka jugu, u potrazi za hranom i toplijom klimom, a u proljeće ih nestrpljivo iščekujemo, da se vrate nazad, da ponovo čujemo njihovu veselu pjesmu.
Da bi se vratile, ova nježna stvorenja moraju da prevale iscrpan put, koji u nekim slučajevima može biti dugačak čak nekoliko hiljada kilometara. Iako postoji nekoliko tipova migracija, najfascinantnijim se smatraju prekookeanske iinterkontinentalne migracije. Za taj dug i naporan put ptice se spremaju tako što gomilaju masti koje će im služiti kao gorivo, posebno kada lete bez prestanka nekoliko dana za redom. Tokom migracije, traže mjesta na kojima će se odmoriti, pronaći vodu da se okrijepe, i obnove rezerve energije kako bi nastavile dalje. Međutim, da li ste se ikada zapitali kako ptice skoro uvijek nepogrešivo pronađu svoje odredište? Pretpostavlja se da imaju neku vrstu unutrašnjeg kompasa tj. da posjeduju sopstveni „GPS sistem“, pomoću kojeg se orijentišu i usmjeravaju svoje kretanje. Za sada su naučnici opisali minimum tri vrste kompasa koji se srijeću kod ptica.
Solarni kompas
„Solarni kompas” zasniva se na svakodnevnom prividnom pomjeranju Sunca na nebu, na osnovu čijeg položaja ptice određuju strane svijeta, a uz to i smjer u kojem će se kretati. Kako je ovo prividno pomjeranje Sunca na nebu zavisno od vremena, prosto je nevjerovatno što ptice mogu da uzmu u obzir sve varijable i precizno odrede položaj Sunca. S obzirom na to da lete tokom dana, rukovode se i vidljivim orijentirima kao što su obale, planine…
Zvjezdani kompas
Migracija se ne odvija samo danju, već ptice putuju i tokom noći, pa se onda postavlja pitanje kako se u takvoj situaciji orijentišu? U tom slučaju, koriste drugi tip kompasa koji se označava kao „zvjezdani (stelarni) kompas“.
„Zvjezdani kompas“ ogleda se u pronalaženju zvijezde Sjevernjače, koja se nalazi odmah pored nebeskog Sjevernog pola, i na taj način ptice određuju geografski sjever, na osnovu kojeg dalje usmjeravaju svoju putanju kretanja.
Magnetni kompas
Treći, najmanje precizan tip kompasa jeste „magnetni“. Ovdje ptice koriste pojavu koja nije vidljiva ljudskom oku, što ovaj tip orijentacije čini još zanimljivijim i privlačnijim za izučavanje, a to je magnetno polje Zemlje. Neke vrste ptica u oku imaju senzore koji im pomažu da osjete magnetno polje Zemlje, a u kljunu imaju magnetit (mineral koji se ponaša kao magnet) koji im govori u kojem smjeru da lete. Na ovaj način, ptice zapravo „vide“ Zemljino magnetno polje. Ono što se treba uzeti u obzir jeste da se magnetni polovi ne poklapaju u potpunosti sa geografskim polovima, pa nekada može doći do greške prilikom navigacije, ali i to da jačina magnetnog polja slabi udaljavajući se od polova, pa se ptice ne mogu osloniti samo na njega.
Eksperimentima je utvrđeno da ptice svakog dana, ukoliko je to moguće, svoj magnetni kompas resetuju i ponovo podešavaju uz pomoć sunca u sumrak.
Sve navedeno nas dovodi do zaključka da ptice neke tipove orijentacije mogu koristiti zasebno, a da su neki efikasniji, kada se koriste u kombinaciji sa drugim, međutim, još ima jako puno nepoznanica kada je orijentacija prilikom migracije u pitanju.
Zato, sljedećeg puta kada vidite neku pticu selicu, poslije dugog i iscrpnog puta, pomozite joj tako što ćete u svom dvorištu napraviti pojilicu, hranilicu ili kućicu za ptice, koje će im olakšati ovo nevjerovatno putovanje!
Pripremila: Jovana Drobnjak, Program za očuvanje/zaštitu ptica
Objavljeno u 1. broju magazina Crvendać
Hej! Ako ti se svidio ovaj tekst onda bi ovo moglo da te zanima
