Kako se ptice ponašaju u “ljubavi”? Koje su najvernije, a koje najromantičnije? Kod kojih vrsta se javljaju slučajevi “bračnog nevjerstva”? Na ova i još neka pitanja vezana za ljubavno ponašanje ptica odgovore ćemo dati u nastavku teksta. Ptice su najvjerniji partneri u životinjskom svijetu. Kada je u pitanju prava posvećenost, ljubav pa i vjernost koja sa njima prirodno dolazi, neke životinje su daleko ispred čovjeka, kao što je slučaj sa pticama. Ova divna pernata stvorenja su toliko vezana za svoje životne izabranike da u slučaju razdvajanja ili smrti i same uginu “slomljenog srca”. Statistički gledano oko 90% vrsta ptica je monogamno, što znači da se pare sa jednim partnerom, samo u jednoj sezoni razmnožavanja ili tokom čitavog života.
Oblik monogamije gdje jedinke imaju jednog partnera tokom sezone razmnožavanja se može sresti kod pingvina, poznatih ptica južne hemisfere. Oni se suočavaju sa brojnim izazovima kada je u pitanju odgajanje potomstva zbog surovog i hladnog okruženja u kojem žive, pa iz tog razloga traže odgovornog i posvećenog partnera. Iako u većini slučajeva ljubav traje svega jednu sezonu izuzetci nijesu rijetki, pa se neki parovi traže iznova i iznova svake sezone. Posebno je zanimljiv par Magelanovih pingvina (Spheniscus magellanicus) koji su naučnici pratili i primjetili da se svake sezone već 16 godina vraćaju jedno drugom. To se zove ljubav i lojalnost.
Crvenokljuni labud (Cygnus olor), Photo by Borut Rubinić
Ove prekrasne ptice, elegantog izgleda ostvaruju monogamne veze koje traju dugi niz godina, a u nekim slučajevima i čitav život. Isprepletani vitki vratovi labudova, koji formiraju srce postali su univerzalni simbol ljubavi i vjernosti. Ipak razlog njihove neraskidive veze nije toliko romantičan, koliko je praktičan. Dosta vremena ove ptice potroše u seobi, uspostavljanju i odbrani teritorije, inkubaciji i podizanju mladih pa im ne ostaje mnogo vremena da svaki put biraju i traže novog partnera. Mužjaci su posvećeni porodici, pomažu u izgradnji gnijezda i leže na jajima. Ako ostanu bez partnera nekoliko sezona se uopšte ne pare, a neki primjerci ostanu vječiti udovci.
Kako će se snaći najpoznatiji crnogorski udovac gdin Perko, koji je ove godine zbog gubitka ženke tokom seobe odlučio ostati u Beranama, pokazaće vrijeme. Mi se ipak nadamo da će neka dama utješiti rodana zbog čijih ljubavnih zgoda i nezgoda brine cijela Crna Gora.
Albatrosi su specifični i jedinstveni zbog strpljenja i upornosti kada je riječ o romantici. Mladi albatrosi uče od starijih kako da se udvaraju, uljepšavaju i skrenu pažnju na sebe zveckanjem, dubokim poklonom i plesnim pokretima. Nakon što nauče osnove zavođenja, „plešu” sa nekoliko partnera dok ne nađu savršenog saputnika sa kojim ostaju do kraja života. Odabir partnera kod njih je postepen, a može trajati i do 15 godina.
Iako prelaze velike prekookeanse razdaljine, uvek dolijeću nazad na isto mjesto i traže istog partnera kada dođe vrijeme za razmnožavanje. Svoju zaljubljenost pokazuju šašavim, ali nježnim ritualnim plesom koji izvode prije parenja zbog kojih su posebno simpatični. Trajanje njihovih veza mjeri se godinama i uglavnom se završe kada jedna od ptica ugine.
Ovo nije slučaj sa većinom ptica. Jeffrey Black je 1996. godine sastavio tabelu sa stopom “razvoda” ptica za potrebe autorskog djela “Partnerstvo kod ptica“. On je prikupio podatke o stotinjak različitih vrsta ptica, i procijenio koliko često ove ptice prekidaju partnerske veze prije nego neka od njih ugine. Među njima izdvojeni su flamingosi koji imaju najveću stopu “razvoda” (99%). Kod divljih pataka uspješnost “brakova” je bila 91%, a pravi šampioni vjernosti su albatrosi (100%), čije partnerstvo moze trajati decenijama. Na iznenađenje mnogih, labudovi imaju stopu razvoda od 5%, što nije zanemarljiv podatak. Naučna istraživanja pokazala su da su crni labudovi mnogo “liberalnijih shvatanja” i da često mijenjaju partnere.
Veliki plamenac (Phoenicopterus roseus), Photo by CZIP
Životna sredina je jedan od bitnih faktora monogamije ili “bračnog nevjerstva” u životinjskom svijetu. Kada su na primjer uslovi života teški, a okruženje neprijateljsko, onda se troši veća energija za čuvanje mladunaca, pa samim tim mužjak ima manje vremena “za švrljanje” okolo.
