Šta je to telemetrija i na koji način se vrši priprema za njeno sprovođenje

Kako bi se široj javnosti skrenula pažnja na “krovne vrste“ ekosistema, kako se jednim imenom nazivaju velike zvijeri: mrki medvjed (Ursus arctos), sivi vuk (Canis lupus) i ris (Lynx lynx), Centar za zaštitu i proučavanje ptica svakodnevno sprovodi brojne aktivnosti u cilju očuvanja njihovih populacija, koje igraju ključnu ulogu za normalno funkcionisanje i zdravlje šumskih ekosistema.

U okviru projekta “FOREST CONNECT – Ka klimatski pametnoj povezanosti šuma za velike zvjeri u balkansko-karpatsko-dinarskom regionu”, koji je pokrenut sa idejom da podrži zaštitu i očuvanje biodiverziteta na ekološkim koridorima i u eko-regionima od transnacionalnog značaja, pripremamo privremeno hranilište za potrebe hvatanja i telemetrijskog označavanja jedinke mrkog medvjeda (Ursus arctos) čije kretanje ćemo pratiti. 

Kako bi se sam postupak hvatanja i označavanja uspješno realizovao, potrebna je višemjesečna priprema hranilišta. Ta priprema prije svega podrazumijeva odabir lokacije za koju se, na osnovu prethodnih istraživanja i monitoringa, pretpostavlja da je stanište mrkog medvjeda koje koristi stalno ili privremeno. Pored toga mora zadovoljiti niz uslova za postavljanje zamki za hvatanje, kako bi se osigurala sigurnost jedinke tokom cijelog procesa. Nakon toga slijedi iznošenje hrane koju medvjed jede, to je najčešće voće, jabuke, kruške, šljive kao i riba, koja ga mirisom privlači na hranilište.

Tokom cijelog procesa pripreme, na hranilištu i oko hranilišta su aktivirane kamera zamke koje bilježe njegovo kretanje i posjetu hranilištu i na taj način se prati dinamika njegovog kretanja. Potrebno je obezbijediti stalno prisustvo hrane, kako bi medvjed konstantno koristio hranilište. Tek nakon uspostavljanja toga, možemo pristupiti postavljanju i aktiviranju zamki kako bismo u krajnjem uhvatili i označili jedinku telemetrijskom GPS/GSM ogrlicom.

Važno je napomenuti da je hranilište privremeno i da se koristi samo u sprovođenju naučnih istraživanja, jer je jako bitno ne remetiti prirodne procese ishrane divljih životinja, u ovom slučaju nenavikavanje na stalne izvore hrane.

Podsjetimo da telemetrija predstavlja naučnu metodu obilježavanja i prikupljanja podataka o kretanju divljih životinja, koje koristimo u svrhu shvatanja i upoznavanja ekologije označene vrste, kako bi na taj način doprinijeli očuvanju vrste i staništa koja su od važnosti za njen opstanak.