Prostorni plan Crne Gore koji je Vlada usvojila prije par danaizaziva duboku zabrinutost s aspekta zaštite prirode i poštovanja zakonskih procedura. Brojni su razlozi za takvu zabrinutost, a prvi i osnovni odnosi se na sam proces izrade i usvajanja dokumenta, koji je bio netransparentan, haotičan i u mnogim aspektima nezakonit.
Javna rasprava o nacrtu plana sprovedena je u periodu od januara do aprila 2024. godine. Međutim, izvještaji sa te rasprave objavljeni su tek u novembru iste godine, bez jasnog obrazloženja kašnjenja. Iako smo svjesni da je obiman posao bio pred obraživačima plana, očekivalo se da krovni strateški dokument, Crna Gora dobije u kraćem roku naročito imajući u vidu to da je prethodni plan važio do 2020.godine. Posebno problematično je što su revidovane verzije izvještaja sa javne rasprave i dokumentacije, koje sadrže značajne izmjene, zamijenjene na istom linku u februaru 2025. godine bez ikakve zvanične objave. (prilog 1) Time je javnost ostala uskraćena za uvid u najnovije verzije, osim ako neko nije slučajno ponovo otvorio stari link. Ovakav pristup direktno podriva osnovne principe javnog učešća i transparentnosti, a istovremeno je u suprotnosti sa zakonskim obavezama propisanim Zakonom o uređenju prostora.
Poseban predmet zabrinutosti je pojava novog paragrafa u tekstualnom dijelu plana koji se odnosi na projekat “Velje brdo”, megalomanski urbanistički poduhvat koji predviđa izgradnju naselja za oko 40.000 stanovnika. Taj projekat je Vlada Crne Gore prethodno pokušala progurati kroz Prostorno-urbanistički plan Glavnog grada, ali je, zbog burne reakcije stručne javnosti i građana, proces obustavljen a sada ubačen u državni plan, s namjerom da se naknadno na osnovu toga, ponovo predloži kroz lokalne planove. U pitanju je izmjena koja je dovoljno značajna da bi, po važećem zakonodavstvu, morala izazvati ponovno otvaranje javne rasprave. Međutim, to se nije desilo, čime je prekršena zakonska procedura i po ko zna koji put obesmišljeno javno učešće.
Da se radilo na brzinu, da ne kažemo na silu, i bez osnovne međusobne koordinacije između segmenata plana potvrđuju i brojne kontradiktornosti tekstualnog i grafičkog dijela dokumenta. Tako je, na primjer, za Velje brdo u tekstualnom dijelu navedena planirana urbanizacija pod okriljem „javnog interesa“, dok je u grafičkom dijelu ista površina označena kao „ostale prirodne površine“, što je u direktnoj suprotnosti s planiranim sadržajem. Podsjećam da Velje brdo nije nikakav javni interes već je na sjednici Vlade, 8. novembra 2024. godine, usvojen zaključak koji jasno navodi da će se tek donošenjemIzmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada utvrditi javni interes za eksproprijaciju nepokretnosti, radi izgradnje planiranih objekata, shodno clanu 8 stav 4 Zakona o planiranju. Dakle, Velje Brdo nije proglašeno javnim interesom i kao takvo nema osnova da „preko reda“ postane dio PPCG.
Slične situacije se javljaju i kod drugih ključnih prirodnih područja. Ćemovsko polje i Buljarica su u tekstualnom dijelu prepoznate kao prostori od izuzetne važnosti za očuvanje prirode, sa jasno navedenim međunarodnim i nacionalnim osnovama zaštite – od statusa Emerald područja, preko važnosti za ptice (IBA), do potencijala za uključivanje u mrežu Natura 2000. Uprkos tome, u grafičkom prikazu oba prostora su planirana kao građevinska – gradske sredine, što otvara vrata masovnoj urbanizaciji i uništavanju prirodnih staništa.
Buljarica je poseban primjer kontradikcije i potencijalne devastacije. Na Google mapi se jasno vidi da se radi o gotovo netaknutom prostoru bez značajnih naselja, dok je u planu označena kao gradska sredina, čime se zapravo stvara osnov za buduću betonizaciju jednog od najvrijednijih preostalih priobalnih ekosistema Crne Gore. U ovakvim slučajevima, gdje dolazi do očigledne kolizije između planskih oznaka u različitim dijelovima dokumenta, postavlja se ključno pitanje: šta je pravno važeće i na osnovu čega će se donositi odluke o budućnosti ovih prostora? (prilog 2)
U dokumentaciji koja je bila objavljena u okviru javne rasprave, u grafičkom prikazu, područje Buljarice je jasno označeno kao šumsko i područje prirodne vrijednosti, te nas posebno iznenađuje spremnost obrađivača plana i Vlade Crne Gore (Ministarstva prostornog planiranja) da na krajnje netransprantan način menjaju plan u razmjerama koje su opet megalomanske i prenamjenjuju vrijedno prirodno područje u građevinsko bez informisanja javnosti i uključivanja iste u ovako važne odluke. Imajući u vidu izjave premijera, gospodina Spajića i arapskog investitora gospodina Alabara koje smo imali priliku da čujemo više puta proteklih par mjeseci, opravdana je naša sumnja da je ova prenamjena zemljišta upravo osnov za realizaciju investicije iz UAE na osnovu nedavno potpisanog Sporazuma. Činjenica da se prenamjnea zbilja velikih razmjera dešava nakon sprovedene javne rasprave, još jednom pokazuje da Vlada Crne Gore ne preza od kršenja zakona. (prilog 3)
Ni druga važna prirodna područja nijesu pošteđena ovakvog dvostrukog tretmana. Komarnica i Sinjajevina, koje su prepoznate kao prostori od izuzetnog značaja za očuvanje biodiverziteta, istovremeno su označeni kao lokacije za hidroelektrane, odnosno vjetroelektrane. Na taj način, država istovremeno promoviše zaštitu i planira gradnju, što jasno ukazuje na nedostatak konzistentnosti i strateške vizije.
Pored svih ovih sadržinskih problema, najveći pravni propust odnosi se na činjenicu da je plan usvojen bez prethodno pribavljene saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine na Stratešku procjenu uticaja, što je obaveza propisana članovima 5 i 6 Zakona o strateškoj procjeni. Usvajanjem plana bez tog dokumenta prekršen je i Zakon o uređenju prostora, član 45, čime se dovodi u pitanje ustavnost samog postupka. Ovakvo postupanje Vlade Crne Gore ne može i ne smije dobiti podršku Skupštine, jer bi to predstavljalo legalizaciju postupka u kojem su grubo zanemarena načela pravne sigurnosti, javnog uvida, i ekološke održivosti.
Ukoliko Skupština ipak potvrdi ovaj plan, biće nužno hitno pokrenuti inicijativu za ocjenu njegove ustavnosti pred Ustavnim sudom. Sve dok se ovaj dokument ne uskladi sa zakonskim normama i osnovnim principima zaštite prirode, njegova primjena mora biti suspendovana. Crna Gora ne može sebi dozvoliti da strateški dokument koji definiše korišćenjeprostora kao našeg najvrijednijeg resursa, bude usvojen na ovako netransparentan, neusklađen i protivzakonit način, jer su u pitanju odluke koje će imati dalekosežne posljedice po prirodnu baštinu i životnu sredinu u narednim decenijama.
Ksenija Medenica,
Centar za zaštitu i proučavanje ptica
