Vjetroelektrane su održivi izvori energije koji svakako doprinose borbi sa klimatskim promjenama, i ako su postavljene na lokacijama koje ne ugrožavaju biodiverzitet predstavljaju odlična rješenja. Ali ukoliko imamo očigledne konflikte u prostoru, ili potencijalne konflikte koji kroz elaborate nisu dobro ispitani (što je čest slučaj), projekti često mogu napraviti više štete nego koristi.
Najveći problem su manjkavosti samih elaborata, koji se najčešće ogledaju u lošoj metodologiji ili rezultatima koji imaju neuvjerljive razlike u odnosu na ono što je poznato iz dosadašnjih istraživanja ili posjeta nekim područijima, a svakako u vezi sa IBA statusom određenih lokacija.
Nije rijetko da često budu i samo pregled literature, bez konkretnih istraživanja, pa nerijetko imamo i velike razlike ili zastarele informacije o ključnim vrstama za koje postoje izvjesni problemi kada su u pitanju uticaji vjetroelektrana.
VE Korita
Trenutno najkritičnije područje jeste VE Korita, koja je planirana u okviru IBA Pešter, gdje je dozvolu već dobila solarna elektrana Korita koja će takođe devastirati područje. Uz pritiske koji se očekuju prolaskom autoputa, trajno će narušiti ovo područje koje predstavlja prirodni nastavak Pešterske visoravni u Crnoj Gori, inače veoma bogate biodiverzitetom. Najkritičnije vrste ptica, koje bi bile direktno pogođene na ovom dijelu su leširani i u prvom redu bjeloglavi sup (Gyps fulvus) ali svakako i druge vrste, posebno migratornih ptica, koje ovo područje koriste za prolaz na migraciji ali i za odmor.
Prve komentare smo dostavili u roku po preceduri koja je predviđena Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu, ali komentari nisu uključeni u Izvještaj komisije. Nakon saznanja da je 29.09.2025 data saglasnost na izgradnju VE Korita (03-UPI-2320-22), uložili smo žalbu na rješenje, nakon čega je Agencija za zaštitu prirode na datum 22.10.2025 poništila rješenje (03-UPI-2320-29). Razlog tome je upravo činjenica da je Komisija donijela odluku na osnovu nepotpune dokumentacije budući da su primjedbe i komentari koje smo dostavili izostavljenji i nisu dostavljeni komisiji, čime je učinila povredu pravila postupka.
Na kraju, postupak je vraćen na ponovno postupanje i odlučivanje, ne zbog važnosti područja i razloga koji su adresirani od strane CZIPa i DZPPS-a već zbog propusta u proceduri. Imajući u vidu veliki rizik, koji prevazilazi nacionalne okvire, i koji je usmjeren na vrste za koje se ulažu ogromni napori kroz evropske međunarodne projekte kako bi se oporavile na prostoru Balkanskog poluostrva, stava smo da se na ovom području ne smije graditi VE. U slučaju izgradnje, neminovno će se dešavati stradanje jedinki važnih i ugroženih vrsta, što bi Crnu Goru predstavilo kao crnu tačku za određene vrste. Potpisnici smo direktiva i zakona, koji eskplicitno ne dozvoljavaju ovako štetne projekte.
VE Sinjaevina I i II
Druga lokaciju koju smo pratili i za koju smo reagovali, odnosi se na planinu Sinjaevinu, gdje su planirana dva vjetroparka, od strane različitih kompanija, iako bi predstavljale jedan kompleks, stoga ih treba posmatrati kao jedan vjetro park. Zvuči nevjerovatno, ali za ova dva parka planirane su 61 vjetroturbina. Dakle firma Energy 2, tražila je dozvolu za vjetropark Sinjavina I (17 vjetrogeneratora) dok je firma N1, tražila dozvolu za vjetropark II (44 vjetrogeneratora).
Ono što važi za elaborate za ova dva vjetroparka jeste da detaljna istraživanja za ptice nisu rađena, da je biodiverzitet veoma šturo obrađen, kao i da je maksimalna iskoristivost vjetra nepouzdana tj nije rađena jer se postavljanje bazne stanice za mjerenje potencijala vjetra stavlja kao predlog u elaboratu, dok bi zapravo već trebali da znamo koji su potencijali a ne da se oni rade kada se iugradi vjetropark. Vrste ptica su prikazana litertaruno, i mnoge svojom ekologijom ne pripadaju pomenutom prostoru što baca ozbiljnu sumnju na ispravnost istraživanja na tom prostoru ukoliko su uopšte i rađena. Izgradnja 61 vjetroturbine, na važnom prostoru kao šti je Sinjaevina, bez obziljnog istraživanja, predstavlja grub prestup. Slično kao i u slučaju Korita, komentare smo dostavili u roku, posebno za oba parka, ali je nažalost i pored brojnih komenatara koji ukazuju na ozbiljne propuste Agencija 21.08.2025 dala saglasnot na oba projekta (03-UPI-16-47 i 03-UPI-71-50), u kojima se nalaže da se do 01.11.2026 sprovede jednogodišnje istraživanje ptica i slijepih miševa i rezultate dostavi Agenciji koja zadržava pravo da shodno dostavljenom izvještaju dopiše dodatne mjere. Određene mjere iz Elaborata su već stavljene u rješenjima. Smatramo da su predložene mjere više kozmetičke i da neće riješiti ključne probleme koji se tiču direktne kolizije ptica sa turbinama.
Međutim 15.09.2025 urađena je dopuna prethodnih rješenja (03-UPI-71-54 i 03-UPI-16-51) u kojem je urađena bitna izmjena koja glasi da izvođenje radova na predmetnom projektu nije moguće sprovesti bez prethodno dostavljenog istraživanja i saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine na isti.
VE Bijela
Još jedna vjetroelektrana, koja je planirana u to centralnom visokoplaninskom prostoru Crne Gore, nastavljajući se sada već na dva postojeća vjetroparka uz još jedan planirani. Upravo to je bio i jedan od komentara koje smo dostavili za ovaj park, da se nedovoljno sagledava kumulativni uticaj na ovom prostoru koji zaista postaje velike, imajući u vidu već izgrađenu VE Krnovo, VE Gvozd I koja je u izgradnji i VE Gvozd II koja se planira. Takođe,
Ono što je vidljivo na fotografijama u elaboratu, je da se pristupni putevi za vjetroelektrane već probijaju, da su mašine prisutne i da se sve to dešavalo dok su rađena istraživanja za potrebe procjene uticaja na životnu sredinu za područje VE Bijela. Fotografije se nalaze na strani 602 kao i na strani 648 gdje se iz prikazanog jasno vidi a i u opisu fotografija je navedeno da se radi o putevima za potrebe vjetroparka. Ovo predstavlja ozbiljan problem i dovodi u pitanje čitav proces procjene uticaja na životnu sredinu kao krajnje sumnjiv a reklo bi se i suvišan jer je zeleno svijetlo dobijeno i prije istraživanja! Autori ne uzimaju u obzir da se VE „Bijela“ kompletno nalazi u IBA području Moračke planine, iako spominju pogranična IBA područja, izostalo je sagledavanja u odnosu na pomenutu IBA. Ovo je jako važno iz ugla zašite ptica! Takođe, broj sati provedenih na tačkama je veoma mali i nedovoljan za realan uvid, i to posebno u mjesecima najintezivnije migracije najranjivije grupe ptica – grabljivica, u avgustu i septembru.
Informacija koje imamo od Agencije (03–UPI –2482/30) jeste da su svi naši komentari prihvaćeni sa zaključkom da će Komisija nastaviti dalji rad uvažavajući prihvaćene komentare, primjedbe i sugestije i iste uvrstiti u svoj zajednički izvještaj koji će podnijeti shodno rješenju Agencije.
Ostaje da pratimo proces jer je jasno da nijedna od tri vjetroelektrane za sada nije potpuno završena priča.
