REAGOVANJE na neistinite navode Miljana Miličkovića

Neznanje ili manipulacija!

Kroz sponzorisane objave na društvenim mrežama i u pojedinim medijima, Miljan Miličković, osnivač NVO “Prihvatilište i oporavak životinja”, u kontinuitetu iznosi neistinite tvrdnje o našem radu i radu svih koji su 2017. godine bili uključeni u slučaj zbrinjavanja mečića.

Osjećamo dužnost prema našim članovima i onima koji nam pružaju bezuslovnu podršku, da opovrgnemo optužbe, a prije svega da javnosti pružimo istinite informacije o sudbini dva medvjeda koji su uz našu i pomoć organizacije “Four Paws” (autoriteta u zbrinjavanju divljih životinja prepoznatog na globalnom nivou) prebačeni u prihvatilište u Grčkoj. Naša ovlašćenja za transport mečića obavljena su u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode koji u članu 83 precizira da u slučaju da u Crnoj Gori ne postoje pravno ili fizičko lice koje ispunjava uslove za držanje pojedinih
primjeraka divljih vrsta životinja ti primjerci se mogu predati stranom pravnom licu u drugoj državi koje je ovlašćeno za čuvanje i držanje životinja. Miljan Miličković u trenutku odlučivanja o daljoj sudbini mečića, nije ispunjavao zakonom zadate uslove. Pored toga, nije imao status prihvatilišta (što je slučaj i danas), pa samim tim ni pravo da životinje drži na svom imanju, doveo je javnost u zabludu imenovanjem svoje nevladine organizacije na način da u nazivu sadrži riječ “Prihvatilište”.

U trenutku kada preuzima mečiće od porodice Simović nema niti jednu dozvolu, kao ni ovlašćenje za preuzete radnje, a dodatno izjavama za medije lažno predstavlja da njegovo prihvatilište djeluje pri Ministarstvu.

Iako Miličković tvrdi da je pozvan od strane porodice Simović, njegove riječi objavljene u medijima jasno dokazuju da je samoinicijativno pošao kod njih i preuzeo mečiće. Takođe, uporno je tvrdio da u saradnji sa institucijama radi na podivljavanju mečića i u konačnom njihovom povratku u prirodu te da tokom boravka kod njega životinje nisu imale kontakte sa drugim ljudima osim sa njim. Na samom početku pričao je da je cilj da se mečići prebace u neko od prihvatilišta koje im može pružiti bolje uslove, ali je mišljenje brzo promjenio i iskoristio situaciju za sopstvenu finansijsku korist od naplate ulaznica na njegovo imanje.

Miličković je omogućio svim zainteresovanim građanima da posmatraju, maze, igraju se i hrane mečiće o čemu svjedoče brojne fotografije na društvenim mrežama koje smo gledali mjesecima sve do trenutka kada su mu mečići oduzeti. Masovno i intenzivno ostvarivanje kontakata između ljudi i medvjeda razlog je zbog kojeg oni nikada neće dobiti šansu sa povratak u prirodu.

CZIP je u saradnji sa nadležnim Ministarstvima, shodno datom ovlašćenju, kordinisao transport medvjeda u ARCTUROS gdje su smješteni i uključeni u program rehabilitacije mladunaca bez roditelja. Mečići su odgajani po strogom protokolu s minimalnim kontaktom s ljudima, posebnom obukom za hranjenje, itd. Međutim, od prvog dana, pokazivali su privrženost čovjeku i pokušavali su stupiti u kontakt s ljudima koji su brinuli o njima. Nažalost, od ovakvog ponašanja nisu odustali ni nakon sprovedenog programa rehabilitacije. Ovo se zaključuje iz pisma koji je ARCTUROS dostavio na naš zahtjev, kojim obrazlažu odluku o nemogućnosti povratka mečića u divljinu. Iz ARCTUROS-a smatraju da je važno napomenuti da se prije dolaska u Grčku s medvjedima nije postupalo kako treba, što dokazuju brojne fotografije sa društvenih mreža na kojima se vidi da su posjetioci NVO „Prihvatilište i oporavak životinja“ držali medvjede u rukama i hranili ih. Stručni tim ARCTUROS-a, je procjenio da te životinje nisu sposobne za samostalan boravak u prirodi i o ovoj činjenici obaviješteni su svi nadležni organi u Crnoj Gori. Tada je donešena odluka da ove životinje ostanu u prihvatilištu za medvjede ARCTUROS, u Nymfeu, Florina, Grčka, jer u Crnoj Gori nije bilo odgovarajućeg skloništa za njih.

O ličnosti Miljana Miličkovića i sa kakvim se neistinama služi kako bi opravdao svoje loše namjere, najbolje govori činjenica da u kavezu nedovoljne površine, drži medvjeda kojeg je u trenutku konfiskovanja druga dva mečića, sakrio od nadležnih organa. Ovaj, sada odrasli medvjed, provodi svoj tužni život u kavezu a o tome kakvi su mu uslovi pruženi i kakav mu je kvalitet života pokazuju video i fotografije koje su posjetioci “prihvatilšta” objavljivali na društvenim mrežama.

Mečići koji su mu oduzeti i transportovani u Grčku, sada žive na šumskoj površini od 2 hektara (20 000 m kvadratnih), koja imitira njihovo prirodno stanište. Imaju svoje jazbine za zimski san, vodenu površinu za kupanje i  redovnu ishranu. Prihvatilište je dovoljno veliko, a posjetioce uvijek prati edukovani vodič i nikada nema interakcije između njih i medvjeda. Medvjedima je tokom zime omogućeno da bez buke i uznemiravanja ispune svoj zimski san. Ukratko, omogućeno im je sve što im je potrebno za zdrav i kvalitetan život a što im nije moglo biti pruženo u Crnoj Gori.

Među neistinitim tvrdnjama Miljana Miličkovića, našla se i priča o „milionskim“ prihodima CZIP-a i platama zaposlenih. Naime, putem društvenih mreža u jednoj od sponzorisanih objava, koristeći finansijske izvještaje koje mi vrlo transparentno postavljamo na sajt, Miličković tvrdi da je prosječna plata u CZIP-u veća od 1.500,00 eura.

Da li iz neznanja ili klasične želje za manipulacijom javnosti MIljan Miličković zaokružuje stavku na izvodu koja se tiče troškova zarada, naknada zarada i ostalih ličnih rashoda u koju pored neto plate spadaju i porezi i doprinosi, honorari za eksterne saradnike, gorivo, smještaj i hranu zaposlenih. Kako i sam ima NVO koja je dobila nekoliko projekata od Ministarstva poljoprivrede, tako vjerujemo da mora znati da ovu sumu ne može prosto podijeliti sa brojem zaposlenih.

Naime, odbijanjem svih poreza i ostalih pripadajućih troškova koji se grupišu u ovu kategoriju prosječna neto zarada zaposlenog u 2017. godini je iznosila 531,45 EUR što je čak 3 puta manja od one za koju smo javno prozvani.

Nije prvi put da našim nesitomišljenicima smeta budžet organizacije, ali želimo sada i po posljednji put zaključiti da je isti stvar našeg finansijskog poslovanja koji je precizno dogovaran i odobren od strane kredibilnih međunarodnih organizacija i institucija shodno unaprijed definisanim aktivnostima. CZIP nije imao u planu budžet niti aktivnosti vezane za medvjede, niti smo imali ikakve finansijske koristi baveći se adekvatnim i humanim zbrinjavanjem mečića, te da je troškove transporta pokrila organizacija „Four Paws“, čijim smo se uputima i sugestijama vodili u ovom slučaju.

Takođe, Miličković nas javno proziva za dobit organizacije kroz tvrdnje da nam je budžet udvodsturčen nakon transfera mečića. Da stavimo tačku na dalje maštanje i insuinacije da smo ovih transferom profitirali, želimo da objasnimo da je povećanje našeg budžeta rezultat povećanog obima posla a samim tim i broja zaposlenih. Vrlo je jednostavno provjeriti za koje smo projekte dobili sredstva i koje smo realizovali, pa tako od 2018. godine postajemo vodeći partneri na tri prekogranična projekata, te finansijski izvještaj očitava i ukupni budžet za sve projektne partnere sa Kosova i BiH i Srbije. Takođe, podsjećamo da projekte velikih budžeta poput onih koje mi vodimo, dobijaju samo i isključivo organizacije koje su se dugogodišnjim radom dokazale jakim kapacitetima i referencama.

Napominjemo javnost da je Miličković već jednom tužio CZIP i to za povredu časti i ugleda. Pritom, tužbu je bazirao na naslovima objavljenih reagovanja na njegovo neadekvatno ophođenje prema medvjedima, a svima bi trebalo da bude jasno da su naslovi predmet uređivačke politike medija na šta mi ne možemo uticati. Da mu nije povređena čast i ugled potvrdili su Osnovni i Viši sud, ali su uz to potvrdili i da su naši navodi istiniti, te da je NVO “Prihvatilište i oporavak životinja” u trenutku kada je bilo predmet sudskog postupka, radilo bez dozvole.

Sud je takođe utvrdio:

• Da se tek nakon 12 godina nelegalnog držanja divljih životinja obratio zahtjevom za izdavanje dozvole, koju u konačnom nije ni dobio (trenutno posjeduje dozvolu za držanje ODREĐENIH životinja, ne i svih koje su u njegovom prihvatilištu);

• Da su da su tuženi (CZIP I Darko Saveljić) u medijima navodili istinu o nelegalnom držanju divljih životinja, a što je i sam tuženi potvrdio kada je kazao da je njegova greška što u početku nije čitao zakon;

• Da mu je u ranijim komunikacijama sa inspekcijom  već skrenuta pažnja da nakon što se životinja oporavi ima obavezu da je pusti;

• Da dva mrka medvjeda nije pustio jer su ih građani obilazili i sa njima se slikali;

• Da je od gospođe od koje je uzeo mečiće čuo da ona može biti optužena za nešto jer se radi o zaštićenoj vrsti, pa je u najmanju ruku mogao znati da se zaštićene vrste ne mogu držati bilo kako.

Dodatno, sudija je utvrdio da je naša djelatnost upravo zaštita prirode i u tom pravcu je cijenio da smo „imali za pravo“ da upućujemo kritike na račun Miličkovića.

Centar za zaštitu i proučavanje ptica